…Slučajno mi u ruke dođe neki dan Lički kalendar iz 1996.g. i u njemu tekst naziva – „Otočac – ljubavi moja!“ što ga je napisala pokojna komičarka Nela Eržišnik. Zahvaljuje u njemu Nela Stvoritelju na bistrini uma ( pisala je već u poodmakloj dobi) što može u mislima ponoviti sva sjećanja i oživjeti okuse, mirise, slike djetinjstva u Otočcu. Evo što je među ostalim napisala:
Moja povezanost s prirodom i tim gradićem bila je jaka kao ljubav. I bila je ljubav. I ostala ljubav. Ljubav za Gacko polje, za žito koje se ljeti lelujalo i talasalo kao neko žuto more, za staro stablo goleme kruške, slatkih kao med crvotočnih plodova na kojima su se kupile pčele. Za krovove šimlom pokrivene, za dimnjake s rodinim gnijezdima, za trnje gloginja, za crne kupine, za šipak i drenjule, za šarenu zmiju na kamenu, za srebrnu rijeku Gacku, za zvonik katoličke crkve Presvetoga Trojstva… za onaj zvuk zvona otočkih, za staru školu prožetu mirisom terpentina kojim su se mazale stube i školski prostori, za oganj iz debelih peći…To je ljubav za gustu travu, za strnokos, za rake, žabe i pastrve, za prastare vrbe naklonjene brzacima…
To su sjećanja na tridesete godine 20. stoljeća iz vremena djetinjstva Nele Eržišnik koja dalje nabraja slike i okuse koji joj ostadoše kroz život opisujući tugu zbog preseljenja i na kraju kaže kako i u starosti sve to vidi i čuje … još teče Gacka mojim starim venama- pisala je tako o svom djetinjstvu u Otočcu uz Gacku pokojna Nela, a sjetimo se da je i svoju autobiografsku knjigu predstavila nekoliko godina prije smrti u gradu svog djetinjstva.
To je tek jedna nit u klupku ljubavi kojeg svi zajedno pletemo. Npr. „ naš Ćićo“ –pok. Milan Štefanac , vrsni poznavatelj svih gackinih mijena, hodajuća riznica ribičkih priča, anegdota kroz desetljeća provedenih uz Gacku, s puno ljubavi jednu divnu knjigu posvetio je rijeci Gacki, nazvavši je Evropskom kraljicom boje opala.
Objavio je g. Štefanac u izdanju Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke prije deset godina knjigu o Gacki , o počecima ribolova, ali i o slavi Gacke ilustrirajući sve ribičkim dogodovštinama što su ih opisivali svjetski ribiči koji su boravili na najpoznatijim svjetskim rijekama, među njima svakako i Gacki.
Pišući o godinama druge polovice 20. stoljeća i razvoju športsko ribolovnog turizma vezanog uz ribolov umjetnom muhom Milan Štefanac svjedoči ( tada kao direktor mnogima poznatog hotela „Gacka“ u Ličkom Lešću) kako su Gacku posjećivali mnogi eminentni športski novinari, predstavnici turističkih agencija, svjetski poznati proizvođači ribolovnog pribora. Ime Gacka daje se brojnim proizvodima, klubovima, udruženjima.
…Rijeka Gacka postaje pojam vrhunske športske vode ne samo u Europi nego i u Americi, dalekom Japanu,Kuvajtu, Novom zelandu… Gacku posjećuju delegacije i udruge športskih ribiča s ciljem da se upoznaju s vrhunskom organizacijom športsko ribolovnog turizma. U sklopu ukupne turističke ponude organizira se ribolovna škola, izložbe najmodernijeg ribolovnog pribora i opreme. Organiziraju se razna takmičenja, snimaju se filmovi o Gacki i ribolovu na rijeci koji se prikazuju na televizijskim programima Francuske, Italije,Njemačke pa čak i u kolijevci ribolova – Engleskoj – pisao je pok. Milan Štefanac svjedočeći o našoj Gacki kao svjetski poznatoj rijeci kojoj se mnogi ugledni svjetski ribiči vraćaju nakon više desetljeća dovodeći svoju odraslu djecu da uživaju u čemu su i oni – ribolovu na Gacki.
Mostovi na Gacki pričaju jednostavnu priču o životu… bogatoj paleti zelenila sa Plasine (ili u jesen bogatstva šumskog šarenila), ptičjeg cvrkuta i pjeva, vesele zaigranosti gnjuraca, mirne plovidbe zaljubljenih labudova ili poneke razigrane pastrve. Tamo u tišini livada mirno pasu krave, poneko stado ovaca ili koza prema šumi požuri … Jasno se čuje lavež seoskih pasa, zabruji jedino traktor nakon obavljena rada. Slika postaje živopisnija kada se skupina Japanaca – ribiča rasporedi „na pristojnoj udaljenosti“ da ne smetaju jedan drugom dok zamahuju ribičkim štapovima i uživaju u rijetko viđenim bojama i zvukovima prirode.
Nije li to uživanje u izvornosti i jednostavnosti života, čistoj ljepoti koja nema cijene?