Home > Crtice > Crtice o Gacki

Crtice o Gacki

…Slučajno mi u ruke dođe neki dan Lički kalendar iz  1996.g.  i u njemu tekst naziva – „Otočac – ljubavi moja!“ što ga je napisala  pokojna  komičarka Nela Eržišnik. Zahvaljuje u njemu Nela Stvoritelju  na bistrini uma ( pisala je već u poodmakloj dobi) što može u mislima ponoviti sva sjećanja i oživjeti okuse, mirise, slike  djetinjstva u Otočcu.  Evo što je među ostalim napisala:

Moja povezanost s prirodom i tim gradićem bila je jaka kao ljubav. I bila je ljubav. I ostala ljubav. Ljubav za Gacko polje, za žito koje se ljeti lelujalo i talasalo kao neko žuto more, za staro stablo goleme kruške, slatkih kao med crvotočnih plodova na kojima su se kupile pčele. Za krovove šimlom pokrivene, za dimnjake s rodinim gnijezdima, za trnje gloginja, za crne kupine, za šipak i drenjule, za šarenu zmiju na kamenu, za srebrnu rijeku Gacku, za zvonik katoličke crkve Presvetoga Trojstva… za onaj zvuk zvona otočkih, za staru školu prožetu mirisom terpentina kojim su se mazale stube i školski prostori, za oganj iz debelih peći…To je ljubav za gustu travu, za strnokos, za rake, žabe i pastrve, za prastare vrbe naklonjene brzacima…

To su sjećanja  na tridesete godine 20. stoljeća iz vremena djetinjstva Nele Eržišnik koja dalje nabraja  slike i okuse koji  joj ostadoše kroz život  opisujući tugu  zbog preseljenja i na kraju  kaže kako i u starosti sve to vidi i čuje … još teče Gacka mojim starim venama- pisala je tako  o svom djetinjstvu u Otočcu uz Gacku  pokojna Nela, a sjetimo se da je i  svoju  autobiografsku knjigu predstavila  nekoliko godina prije smrti u gradu svog djetinjstva.

To je tek jedna nit u klupku ljubavi  kojeg svi zajedno pletemo. Npr. „ naš Ćićo“ –pok.   Milan Štefanac , vrsni poznavatelj svih gackinih mijena, hodajuća riznica  ribičkih priča, anegdota kroz desetljeća provedenih  uz Gacku,  s puno ljubavi  jednu divnu knjigu posvetio je rijeci Gacki, nazvavši je Evropskom kraljicom boje opala.

Objavio  je g. Štefanac u izdanju Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke prije deset godina  knjigu o Gacki , o počecima ribolova, ali i o slavi Gacke ilustrirajući sve ribičkim dogodovštinama što su ih opisivali svjetski ribiči koji su boravili na  najpoznatijim svjetskim rijekama, među njima svakako i Gacki.

Pišući o godinama druge polovice 20. stoljeća i razvoju  športsko ribolovnog turizma vezanog  uz ribolov umjetnom muhom Milan Štefanac svjedoči ( tada kao direktor mnogima poznatog hotela „Gacka“ u Ličkom Lešću) kako su Gacku posjećivali mnogi eminentni športski novinari, predstavnici turističkih agencija, svjetski poznati proizvođači ribolovnog pribora. Ime Gacka daje se brojnim proizvodima, klubovima, udruženjima.

Rijeka Gacka postaje pojam vrhunske športske vode ne samo u Europi nego i u Americi, dalekom Japanu,Kuvajtu, Novom zelandu… Gacku posjećuju delegacije i udruge športskih ribiča s ciljem da se upoznaju s vrhunskom organizacijom športsko ribolovnog turizma. U sklopu ukupne turističke ponude organizira se ribolovna škola, izložbe najmodernijeg ribolovnog pribora i opreme. Organiziraju se razna takmičenja, snimaju se filmovi o Gacki i ribolovu na rijeci koji se prikazuju na televizijskim programima Francuske, Italije,Njemačke pa čak i u kolijevci ribolova – Engleskoj – pisao je pok. Milan Štefanac svjedočeći o našoj Gacki kao svjetski poznatoj rijeci kojoj se mnogi ugledni svjetski ribiči vraćaju nakon više desetljeća dovodeći   svoju odraslu djecu   da uživaju u čemu su i oni – ribolovu na Gacki.

Mostovi na Gacki pričaju  jednostavnu priču o životu… bogatoj paleti zelenila sa Plasine (ili u jesen bogatstva šumskog šarenila), ptičjeg cvrkuta i pjeva,  vesele zaigranosti gnjuraca, mirne plovidbe zaljubljenih  labudova ili poneke razigrane pastrve. Tamo u tišini livada mirno pasu krave, poneko stado ovaca ili koza  prema šumi požuri  … Jasno se čuje lavež seoskih pasa, zabruji jedino traktor nakon obavljena rada.  Slika postaje živopisnija  kada se skupina  Japanaca – ribiča rasporedi „na pristojnoj udaljenosti“ da ne smetaju jedan drugom  dok zamahuju ribičkim štapovima i  uživaju  u rijetko  viđenim  bojama i zvukovima prirode.

Nije li to uživanje u izvornosti  i jednostavnosti života, čistoj ljepoti koja nema cijene?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *